Milutin Milanković

MILUTUN MILANKOVIĆ (1879 – 1958.)
(kratka biografija)

Milutin Milanković, astronom, geofizičar, klimatolog, matematičar, inženjer pronalazač, doktor tehnike, univerzitetski profesor, književnik, ro?en je u Dalju 28. maja 1879. u uglednoj porodici. O svojim precima, u rodoslovu koji je sastavio za period od 1690. do 1940. godine, Milankovi? kaže:
«Milankovi potomci, koji se po njemu nazvaše Milankovi?ima, živeli su u Dalju dva i po veka. Svojim sposobnostima i težnjom ka višem popeše se u rang intelektualaca i fakultetlija ve? svojim tre?im kolenom, mojim pradedom Todorom, koji je svršio pravne nauke, a školovao i svoje sinove». (Uspomene, doživljaji i saznanja, 1879 – 1909., Detinjstvo i mladost, str. 10.)
Milutinov otac Milan i majka Jelisaveta, iz ugledne osje?ke porodice Mua?evi?, izrodili su šestoro djece, od kojih je troje umrlo u djetinjstvu i ranoj mladosti, a dugovjeki su bili samo Milutin, njegova sestra bliznakinja Milena i mla?i brat Bogdan, poznati romanista i muzikolog. Milan Milankovi? držao je radnju s kolonijalnom robom koja je dunavskim la?ama pristizala iz Be?a, Požuna i Pešte. Milutinov otac umro je vrlo mlad, kada je Milutinu bilo samo šest godina, tako da je brigu o djeci i imanju od preko pedeset hektara oranica i vinograda, pored majke, preuzeo njihov ujak Vasa Mua?evi?, koji ?e voditi brigu o Milutinu sve dok ovaj ne po?ne samostalno da privre?uje kroz inženjersku praksu.
Milutin nije redovno poha?ao osnovnu školu, nego je imao privatne u?itelje i sva ?etiri razreda osnovne škole položio je odjednom1889. godine. Veliki uticaj na formiranje Milankovi?eve li?nosti imala je rodna ku?a i njezino okruženje, posebno veli?anstveni Dunav koji je proticao pored njihove bašte.
«Kada je pala no?, a na nebu se pojavile zvezde u onom bezbroju koji se vi?a samo u slobodnoj prirodi, Dunav je izgledao lepši, tajanstveniji i veli?anstveniji no preko dana. A kada ga obli mese?ina, bio je ?aroban. Bilo je uživanje sedeti u našoj bašti, posmatrati njegove srebrne talaš?i?e i slušati njihov šum. S one strane njegove mešala se sa tim šumom pesma hora bezbrojnih peva?a. To su bile žabe… Rado smo slušali tu muziku. Ona je bila himna životu, prirodi i ve?nom zvezdanom nebu nad našim glavama.» (Nav. djelo, str.78.)

Godine 1889. Milutin se upisuje u realnu gimnaziju u Osijeku. Ovdje ?e presudnu ulogu u njegovom životnom opredjeljenju imati profesor matematike Vladimir Vari?ak, docniji poznati matemati?ar, ?lan JAZU i SANU.
«Ve? mi je Vari?ak govorio da u carstvu nauka ima negde nenaseljenih i neobra?enih krajeva izvan ili izme?u gustih nau?ni?kih naselja. Stadoh da razmišljam gde se nalaze ti sasvim ili nedovoljno obra?eni krajevi da bih onde mogao ste?i svoj skromni nau?ni?ki posed, a možda i celo vlastelinstvo.»

Godine 1896. upisuje se Milankovi? na studije gra?evinske tehnike, gdje za 6 godina sti?e zvanje diplomiranog inženjera, a 1904. godine postaje doktor tehni?kih nauka. Od 1905. do 1909. radi kao gra?evinski inženjer u nekoliko be?kih firmi, a afirmaciju sti?e kao projektant armirano – betonskih gra?evina. Prijavljuje šest patenata ?ijom primjenom ?e biti izgra?eni brojni objekti na podru?ju tadašnje Austro-ugarske monarhije.

Na poziv poznatih nau?nika Jovana Cviji?a, Mihaila Petrovi?a i Bogdana Gavrilovi?a, Milankovi? napušta unosni posao i prihvata mjesto vanrednog profesora primjenjene matematike na tek osnovanom Univerzitetu u Beogradu. Na ovoj dužnosti osta?e sve do penzionisanja 1955. godine.

U me?uvremenu izabran je za redovnog ?lana SANU i dopisnog ?lana JAZU, proveo je prvi svjetski rat u internaciji u Budimpešti, objavio svoja najzna?ajnija djela, u?estvovao na me?unarodnim nau?nim skupovima.

Umro je u Beogradu 12. decembra 1958. godine, a po vlastitoj želji, njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Dalj, 1966. godine, gdje po?iva u svojoj porodi?noj grobnici s roditeljima, sestrom, bra?om i brojnim precima me?u kojima je bilo i seljaka i ratnika, oficira i generala, dvorskih savjetnika i narodnih tribuna, pronalaza?a i filozofa.
Povjerio je svojim mještanima, Daljcima, da vode brigu o njegovim zemnim ostacima, a njegov duh i djelo odavno su dio svjetske baštine.

Milankovi? se bavio krucijalnim kosmi?kim i ljudskim pitanjima, suncem i ledom, od ?ijeg me?usobnog odnosa zavisi pojava i opstanak života u svemiru. U skromnim uslovima, uz pomo? papira i olovke, matemati?ki je objasnio uzroke, nastanak i trajanje ledenih doba na Zemlji, dokazao vezu izme?u nebeske mehanike i klime na Zemlji, postavio teoriju pomjeranja sjevernog Zemljinog pola.

Najzna?ajnija Milankovi?eva djela su O primeni matemati?ke teorije sprovo?enja toplote na probleme kosmi?ke fizike i Kanon osun?avanja Zemlje i njegova primena na problem ledenih doba.
Pored toga, Milankovi? je zna?ajan i kao književnik. Njegova knjiga popularne nauke Kroz vasionu i vekove jedna je od najboljih u svom žanru, kao i trotomni memoari Uspomene, doživljaji i saznanja, gdje su sje?anja na rodnu ku?u, Dalj i njegovu okolinu ispisani izuzetnim lirskim tonovima.

Milankovi? je tvorac dosad najpreciznijeg kalendara, u kojem je kalendarska godina svega 2 sekunde duža od sadašnje tropske godine. Milankovi?ev kalendar zahtijevao bi korekciju tek za 28.000 godina. Ovaj kalendar zvani?no je prihva?en na Vaseljenskom saboru u Carigradu 1923. godine, ali nikada nije primijenjen u praksi.

Kao i svi vizionari, Milankovi? nije doživio da njegove teorije steknu punu afirmaciju. Tek od 1976. godine kada su emprijska istraživanja dokazala preciznost Milankovi?evih teorija, njegov ugled u svjetskoj nauci vrtoglavo raste.

Njegovo kapitalno djelo Kanon osun?avanja i njegova primena na problem ledenih doba svrstano je u najzna?ajnija nau?na djela 20. vijeka. Milutina Milankovi?a svjetska nauka uvrstila je me?u 5 najve?ih nau?nika 20. stolje?a, a NASA, agencija za svemirska istraživanja, me?u 15 najve?ih nau?nika svih vremena koji su se bavili planetom Zemljom.
U Milankovi?evu ?ast jedan krater na Mjesecu, jedan na Marsu i jedan planetoid nazvani su njegovim imenom. Jedna od budu?ih ekspedicija na Mars nosi?e Milankovi?evo ime. UNESCO je 2009. godinu, povodom 130. godišnjice nau?nikovog ro?enja, proglasio Milankovi?evom godinom. U svijetu se održavaju me?unarodni nau?ni simpozijumi posve?eni Milankovi?u, a globalna promjena klime na Zemlji ?ini njegovo djelo trajno aktuelnim.