Rodna kuća

OD RUŠEVINE DO KULTURNOG I NАUČNOG CENTRА „MILUTIN MILАNKOVIĆ“
(Zapis o dijalektičkom materijalizmu i baroknom klasicizmu)
Đorđu Ociću

S Milankovi?em se nisam sreo tokom školovanja, niti ga se moglo na?i u novinama, vidjeti na TV, ?uti na radiju… Taj pripadnik univerzitetske „matemati?ke klike“ koji ?e umrijeti „nepopravljiv“, ne prihvativši dijalekti?ki materijalizam, brižno je sklonjen iz vidokruga pionira malenih i zlatne mladeži. ?ak ni 1976. godine, kada su ?merikanci, buše?i okeansko dno, pronašli potvrdu njegove teorije a ?asopis Science (br. 194) donio dokaze o njenoj ta?nosti, nakon višegodišnjih istraživanja u projektu CLIMAP, koji su iznijeli Hejs, Imbri i Šeklton u tekstu „Varijacije Zemljine orbite – pejsmejkeri ledenih doba“, Milankovi? se, izvan najužih nau?nih krugova, ne spominje.

Moj prvi susret s Milankovi?em desio se 1979. godine, pri obilježavanju stogodišnjice njegovog ro?enja. Slu?aj je htio da se par godina kasnije zaposlim u Dalju. Jedan stari Daljac se sje?a da mu je Božidar Maslari? Brato, tako?e Daljac, španski borac visokog kominternovskog ranga, potpredsjednik vlade Narodne Republike Hrvatske, za Milankovi?a govorio da je „po znanju me?u šet ljudi na svetu“. Ubrzo mi je do ruku došao roman Daljca na privremenom boravku u Beogradu, ?or?a Oci?a, „Smrt u Erdabovu“ koji je posve?en Milutinu Milankovi?u. ?itanje tog odli?nog romana uvelo me je u svijet nau?nikovih Uspomena, doživljaja i saznanja, koji spadaju me?u najbolja memoarska djela srpske literature.

?itanje memoara zaintrigiralo me je da vidim nau?nikovu rodnu ku?u i pogled na Dunav iz njene bašte koje je Milankovi? uzdigao na mitski nivo. Kao i uvijek, sudar fikcije i fakta bio je razo?aravaju?i. ?ini se da su ogromni gabariti spratne ku?e, u odnosu na okolne prizemnice, poja?avali utisak ružno?e i propadanja. Neorealisti?ni prizor ku?e, izgra?ene u barokno – klasicisti?kom stilu, ukazivao je na tri nakrivljena o?aka na ku?i davno obojenoj u oker, gdje se ispod maltera otpalog s fasade ukazuju ogoljene, vlagom nagrižene cigle. Zamusana stakla iza gitera, natrula i iskrivljena ulazna vrata i mjestimi?no srušena ograda dodatno doprinose žalosnom prizoru. Iz otvora ku?e viri nekoliko cijevi šporeta na drva; dvorištem se muvaju ljudi sa socijalnog dna kasnog socijalizma. Jedino je još pogled na Dunav i ba?ke ritove ostao veli?anstven, onakav kakvog ga je nau?nik do?arao.

Godine 1994. po?injem da radim kao direktor Srpskog kulturnog centra „Dimitrije Isailovi?“ u Dalju, što me dovodi u neposredni dodir s Milankovi?evom ku?om i name?e, bar moralnu, obavezu da se nešto u?ini s njenom obnovom. Ku?a je ve? prava ruševina – šupalj krov, bez stakala na prozorima, s ciglom koja se kruni s fasade, s dvorištem zaraslim u neprohodni korov i visoko šiblje. Jedino još stari bor, s impoznatne visine, svjedo?i o nekadašnjem sjaju i slavi baroknog klasicizma i dvorišta ure?enog po be?kim mustrama.

Rodna ku?a milutina Milankovi?a

Narednih godina s ?or?em Oci?em vodim beskrajne no?ne razgovore o ku?i i njenoj budu?nosti. Maštamo o tome kako ?e ku?a izgledati i ?emu ?e sve služiti: spomen sobe Milutinu i svim zna?ajnim Milankovi?ima (Todoru, Urošu, Milanu, Bogdanu…), spomen sobe svim poznatim Daljcima i onima koji su u Dalju živjeli i stvarali, zavi?ajna zbirka, etnografski muzej, biblioteka…?or?e pri?a da ?e ku?i pokloniti svoju etno zbirku u ambaru; da ?e cijeli ambar prenijeti u Milankovi?evo dvorište. Govori o Milankovi?evoj ostavštini u depou S?NU, o njegovoj radnoj sobi, o li?nim predmetima koji ?e svi, jednoga dana, na?i svoje mjesto u nau?nikovoj ku?i.
?li, trebalo je da pro?e gotovo petnaest godina da bi dio naših maštarija postao stvarnost. Drago mi je da je ?or?e do?ekao da vidi obnovljenu ku?u; fotografiju sam odmah uve?ao i poslao mu je. Držao ju je iznad stola, pored fotografija Jakova Ignjatovi?a, Milana Kašanina i Milutina Milankovi?a. Žao mi je što nije doživio da vidi izložbu i što u dvorištu, pod sjenicom, nismo popili po ?au vina.

Od 1995. godine bilo je nekolio pokušaja da se krene s obnovom ku?e. Najagilnija je bila grupa bivših Osje?ana, na ?elu s dr Vladimirom Jokanovi?em i Brankom Jeremi?. I pored velike energije, vremena i truda, sve je ostalo na mrtvoj ta?ki. Iz ove akcije bar je nastala brošura o Milankovi?u i bista ispred fakulteta za fiziku u Novom Sadu.
? ku?a je oronjavala sve više; ne samo da je postalo opasno u nju ulaziti, nego i pored nje prolaziti. Pokazivali smo ovu našu tugu i sramotu svim gostima koji su nas posje?ivali krajem prošlog i po?etkom ovog milenijuma, nadaju?i se da ?e nai?i neko i razvezati ovaj Gordijev ?vor.

Slu?aj je htio da se, u septembru 2005., na predstavljanju knjige „Milutin Milankovi? i Matica srpska“ Božidara Kova?eka, tada predsjednika Matice, na?u ?leksandar Popovi?, tadašnji ministar nauke u Vladi Republike Srbije, sadašnji potpredsjednik Vlade RH Slobodan Uzelac, sada ministar MZOŠ Republike Hrvatske Radovan Fuks, državni tajnik u MZOŠ Želimir Janji?, nekoliko zna?ajnih nau?nika, politi?ke vo?e Srba u Hrvatskoj i predstavnici lokalne samouprave. ?leksandar Popovi?, atleti?ar, šampion bivše države u sprintu, hemi?ar po obrazovanju, poreklom iz okoline ?akova, bio je dobro upoznat s Milankovi?evim djelom i ugledom u svjetskoj nauci. Na osnovi pri?e o ku?i i iznosu sredstava potrebnih za njenu obnovu, predložio je da dvije vlade zajedni?ki obnove nau?nikovu rodnu ku?u, što je na?elno prihva?eno.

Cijela pri?a potom se svela na to da je zalaganjem ?. Popovi?a Vlada Republike Srbije obezbijedila sredstva za gra?evinsku obnovu ku?e, s o?ekivanjem da ?e Republika Hrvtaska financirati opremanje ku?e i ure?enje dvorišta. Gra?evinski radovi su zapo?eti krajem 2006. a dovršeni u prolje?e 2007. godine. Daljnje radove na opremanju ku?e i dvorištu preuzela je na sebe opština Erdut, uz skromna sredstva koja su svake godine pristizala iz Ministarstva kulture Republike Hrvatske. To je znatno usporilo dovršetak radova – postavljanje stalne izložbe o životu i djelu Milutina Milankovi?a, opremanje radnog prostora u ku?i, ozelenjavanje i poplo?avanje dvorišta, postavljanje paviljona…Tek zalaganjem potpredsjednika Vlade RH Slobodana Uzelca, u 2009. godini, u kojoj pada 130-ta godišnjica Milankovi?evog ro?enja, veliki dio posla priveden je kraju.

Obnovljena ku?a Milutina Milankovi?a

Od 24. maja, kada je u ku?i održan me?unarodni nau?ni skup „Stvaralaštvo Milutina Milankovi?a“, pa do jeseni 2009. godine, organizovano je u ku?i nekoliko u?iteljskih seminara, književnih ve?eri, tribina, okruglih stolova, predstavljanje projekata, otvoren ekološki info – punkt. Sto trideseta godišnjica Milankovi?evog ro?enja obilježena je krajem maja me?unarodnim okruglim stolom o klimatskim promjenama, predstavljanjem zbornika radova „Stvaralaštvo Milutina Milankovi?a“, predstavljanjem knjige ?leksandra Petrovi?a Ciklusi i zapisi (Opus solis Milutina Milankovi?a) i izvo?enjem audio drame „Putnik kroz vasionu i vekove“ Olge Savi?, uz muziku Vere Milankovi?.

Dvorište obnovljene ku?e

U ku?i je, u prizemlju, ure?ena stalna postavka izložbe o Milankovi?evom životu i djelu i Milutinova spomen soba koje je dizajnerski realizovao studio „Mit“ iz Osijeka. Na spratu je višenamjenska sala s pedeset mjesta, budu?a informati?ka radionica i mala nau?na radionica. U ku?i je i ekološki punkt s ?asopisima , knjigama i audio – vizuelnom gra?om iz nauke – astronomije, ekologije, geografije, geofizike…U planu je da se na pogodnom mjestu postavi teleskop kako bi posjetioci mogli da posmatraju zvjezdano nebo nad Dunavom kako je to ?inio Milankovi?, uz tvrdnju da je taj prizor ?aroban.

Krajem avgusta osnovan je i po?eo s radom Kulturni i nau?ni centar „Milutin Milankovi?“, sa sjedištem u nau?nikovoj rodnoj ku?i u Dalju. Milankovi? je želio da provede starost i umre u svojoj rodnoj ku?i. To mu, zalaganjem ondašnjih vlasti, nije omogu?eno. Godine 1966. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u porodi?nu grobnicu daljskog pravoslavnog groblja. Ovdje po?iva skupa s roditeljima, bra?om , sestrama i brojnim precima me?u kojima je bilo i seljaka i ratnika, oficira, generala, dvorskih savjetnika, narodnih tribuna, pronalaza?a, filozofa…

Milutin Milankovi? se vratio, zauvijek, i u svoj o?inski dom. Dobro došao ku?i!

?or?e Neši?