Polovi rotacije

Tragajući za putevima budućnosti, Milanković se osvrnuo na jedan fenomen za koji su mu Alfred Vegener, a posebno Beno Gutenberg neprestalno sugerirali da prouči. Bili su to polovi rotacije ili putanje po kojima se kretao pol rotacije zemlje. Pitanje je bilo krajnje orginalno i izazovno, ali sa puno nepremostivih prepreka i nepoznanica koje je trebalo otkriti. Ovim problemom bavili su se i drugi više neuspješno nego uspešno, i poslije silnog propuštenog vremena i energije najčešće su odustajali.

Milanković je, takođe imao slične krize, ali njegova istrajnost je urodila plodom i zajedno sa svojim kolegom Vojislavom Miškovićem došao je do konačnog rezultata. Matematičkim putem nałao je pozicije polova od −∞ do današnjice i od današnjice do +∞. Ovim je Milanković, radeći na jednom problemu, istovremeno upoznao i prošlost i budućnost naše planete, odnosno saznao kakva je bila i kakva će biti sudbina njenih kontinenata i oceana.

Tabela I. Položaji polova rotacije kako ih je matematički sračunao Milanković 1932. godine.

Polovi rotacije

Polovi rotacije

*Podaci u prvoj koloni nisu izraženi u godinama jer Milanković nije raspolagao sa dovoljnim brojem ulaznih parametara da bi dao precizniju odredbu. Po novijim rezultatima trebalo bi da bude: 1=7,5 miliona godina.

Krenimo redom i pogledajmo ono što je Milanković matematički izračunao. Komentarišući povijest polova rotacije Milanković kaše: “Za vrema paleozoikuma nalazio se sjeverni pol rotacije u blizini točke ϕ=18o46″ , λ=-166o39 ” današnje mreže meridijana i uporednika. Ta točka pretstavlja labilan položaj ravnoteže polova rotacije, koji je morao biti napušten pri najmanjem poremećaju te ravnoteže, a takvih poremećaja bilo je, za prošlosti zemlje u izobilju. Prije svega toga, trebalo je veoma dugo vremena dok se pol osjetno udaljio od tog svog pološaja jer je u okolini njegovoj gradijant polja Ω osobito mali, pa prema tome, i brzina kretanja pola neznatna “.

Ovo je bio jedan u nizu zaključaka koji se odnosio na zemljinu prošlost. Iz matematičkog položaja polova rotacije moglo se donijeti mnogo više ali u Milankovićevo vrijeme nisu bile poznate činjenice do kojih se danas došlo.

U budućnosti kaše Milanković, kretaće se taj pol sa stalno opadajućom brzinom i savijajući nešto prema istoku, približavati se točki ϕ=66o41‘, λ=51o18‘ koja leži u blizini ušća reke Pečore, da bi tek poslije beskonačno dugog vremena ovamo stigao. Dakle po matematičkim proračunima Milanković je uspioo da stigne “Do kraja sveta “.

Putanja polova

Putanja polova

Numerička sekularna putanja polova rotacije projektirane u budućnost (po Milankovićevim proračunima). Strelicom je označen smjer do beskonačne budućnosti.

Prvi sasvim pouzdan utisak je da se i onako hladnom Sibiru loše piše – biće još hladnije. Njegovi zapadni dijelovi kreću se ka polu, kao i čitava Azija, sa njom i Europa, njezin nerazdvojni dio. Posmatramo ovaj proces jer je nezaustavljiv kao što su vulkani, potresi, poplave, rotacija, smejna godišnjih doba i da ne nabrajamo sve one pojave i sile koje čovjek moše samo da opisuje, proučava i tumači, ali ne i na njih da djeluje. Milanković je geografsku dušinu obilježio sa ψ, ali je tijekom vremena praktično svuda odomaćeno da se ona obilležava sa λ, što je učinjeno i ovom prilikom.

Put ka sjeveru nastaviće i Skandinavski poluotok koji će sve više trpjeti utjecaj hladne surove klime, a njezini najsjeverniji deijlovi polako će postajati ledena pustinja. Na prvi pogled ovo djeluje surovije od onoga što je Milanković predvidio za 28 000 godina, za granicu vinove loze, maslinu, pšenicu i voće. Na sreću, ničeg kontradiktornog tu nema, jer navedena godina pripada ciklusu pojačanog osunčavanja, a zahlađenje i kretanje ka sjeveru čine prirodni tijek kroz koji će proći naša planeta i njeni pojedini kontinenti.

U ovoj priči Europa nema povoljnu klimatsku perspektivu. Sem Skandinavije sve baltičke zemlje će doživjeti sličnu sudbinu, isto tako današnji sjeverni dio Europe, Poljske, Njemačke, Danske i zemlje Beneluxa. Ponoviće se klima iz vremena Virma III tj. tim prostranstvima pihaće sjeverni vjetrovi, a blizina sjevernom polu usloviće česte nalete ledenih valova. Srednja godišnja temperatura pašće za dva stupnja Celzijusa, a sa dodatnom blizinom Sjevernom polu još toliko.

Kada se govori o kretanju Europe ka sjeveru, treba imati na umu jednu veoma vašnu činjenicu. Ona se neće pomjerati translatorno ili sve njezine točke, sve nizine, planine, rijeke i druge geografske odrednice neće imati stalno iste udaljenosti. Translacija podrazumijeva kretanje cijelokupnog sustava pri čemu nema nepokretnih točaka. Europa će se, međutim, kretati po veoma složenoj putanji, ona će se sastojati od rotacionog i translatornog kretanja. U još složenija kretanja uključiće se i druge kontinentalne mase, prije svega Afrika kao centralni dio jednog prastarog kontinenta kome su znanstvenici dali ime Gondvana po starom prostoru u Indiji, a koja već milionima godina potiskuje europski kontinent ka sjeveru.

Složeno kretanje dovodi do poremećaja prvobitno uređenog sustava, odnosno entropije. U fizičkom smislu pojedini vrhovi postaju još viši, daljina između sustava se povećava, nastaju nova brda, produbljuju se riječna korita, premeštaju riječni tokovi, sležu tereni i stvaraju dublje depresije, nestaju stajaće vodene površine. Alpi su sve viši, Skadarsko jezero kao kriptodepresija sve niže …

Sjeverni pol će tijekom vremena sticati ” čvrsto tlo “ za razliku od današnje situacije. Približavanje obalskim dijelovima Sibira omogućiće veće širenje ledenjaka koji će moći nesmetano da prodiru ka južnim točkama. Taj utjecaj će biti izražen već u položaju točke +2 iz tabele koju je prikazao Milanković i za koji može da se kaže da će se dogoditi u narednih 10-15 miliona godina.

Položaj kontinenata

a) Pološaj kontinenata rekonstruiranim na osnovu prastarog zemljinog magnetizma. Euroazija je rotirala u smjeru kretanja kazaljke na satu, a Afrika u suprotnom smjeru.

Položaj kontinenata 2

b) Istovremeno odvijalo se i kretanje Južne Amerike ka zapadu i Afrike i Azije ka sjeveroistoku.

Na ove podatke suvremeni čovjek neće reagirati. Sudbina pola rotacije samo naizgled neće utjecati na čovjeka. Putanja polova rotacije neće biti matematički idealna kako je Milanković prikazao. Svaki kontinent ili čak svaki otoko imaće svoju specifičnu trajektoriju. Sjeverna Amerika će imati svoju putanju, Grenland pak svoju, Afrika posebnu, jer će se cijepati duž velikog rova na dva dijela, a pojedini sitniji dijelovi trajno će se odvojiti od nje. Kada bi smo Zemlju mogli da sagledamo vremenski udaljeni samo za jedan milion godina u budućnosti, sigurno bi se iznenadili koliko se izgled pojedinih kontinenata promjenio.

Konačna ravnoteža biće dostignuta u konačnoj budućnosti ili vremenu koje nazivamo plus beskonačnost, a ti trenuci označiće i konačni kraj jedne planete na kojoj je život bio sasvim obična pojava.